Darovitost

Poznato je da, zbog načina organizacije školskog sustava, jedan učitelj podučava veći broj učenika. Pretpostavka je da istovremeno svi dobivaju isto. No, uzimajući u obzir da je svako dijete jedinstveno i razlikuje se po svojim osobinama, sposobnostima i potrebama, može se zaključiti da isto nije ono što je svima potrebno.

Često čujemo da je škola prilagođena prosjeku. Gradivo, njegova dubina, širina i norme odgovaraju većini, tj. prosječnim učenicima. U ovom slučaju dolazi do zakidanja dvije grupe učenika, a to su učenici s poteškoćama i daroviti učenici. To su učenici s posebnim obrazovnim potrebama.

Dosad su se u školskom sustavu pokušavale pronaći metode prilagodbe nastavnog sadržaja i metoda rada učenicima s poteškoćama kako bi svladavali gradivo. Jednako je važno pružiti potporu darovitim učenicima da razvijaju svoje potencijale i iskoriste maksimalno sposobnosti koje imaju.

Nadprosječno kognitivno funkcioniranje nužan je, ali ne i dovoljan preduvjet za ostvarivanje darovitosti.

Postoje ljudi koji su kao djeca imali dobre potencijale, iz kojih su se mogle razviti neke visokorazvijene sposobnosti, ali se to nije dogodilo. To su djeca od koje se mnogo očekivalo, koja su “puno obećavala”, ali tijekom odrastanja nisu razvila osobine ličnosti koje bi poduprle stalni razvoj njihovih sposobnosti.

Identifikacija darovitih učenika

Identifikacija darovitih učenika je postupak koji sadrži različite postupke i mjerne instrumente u svrhu otkrivanja (potencijalno) darovitih učenika. Slijedi nakon procesa uočavanja potencijalno darovitog učenika. Uočavanje vrši učitelj /nastavnik /profesor i stručni suradnik, a odvija se u razredu. Obično se kao kriteriji uzimaju uspjeh u učenju, ostala obrazovna postignuća, mišljenje učitelja, natjecanja, hobiji itd.

U procesu identifikacije u obzir se uzima:

Procjena učitelja

Procjenjuju se sljedeća područja uz pomoć lista procjena koje obuhvaćaju:

Testove primjenjuje i obrađuje psiholog. Oni učenici koji na jednom ili više testova postižu iznadprosječne rezultate, identificiraju se kao daroviti i talentirani. Na testovima sposobnosti IQ je jednak ili veći 120, tj. postižu rezultate koji ih svrstavaju u gornjih 10% testiranih učenika, a na procjenama učitelja imaju natprosječne ocjene u pojedinim područjima.

Testovi koji se mogu koristiti: WISC, Ravenove matrice za napredne, Problemni test A, M serija, Naglijerijev test neverbalne sposobnosti i sl.

Kreativnost: Jellen-Urbanov, TCT-DP, Torraceovi testovi

Procjena i mišljenje roditelja

Postoje ljestvice procjene za roditelje putem kojih možemo prikupiti značajne podatke iz obiteljske anamneze, a koji dopunjavaju sliku o darovitom učeniku. U Republici Hrvatskoj, Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama u članku 63. nalaže svim školama obvezu uočavanja, praćenja i poticanja darovitih učenika te organizaciju dodatnog rada prema njihovim sklonostima, sposobnostima i interesima. Bitno je obratiti pozornost na skupinu djece sa sljedećim obilježjima jer ona mogu biti teže identificirana kao darovita:

Važno!

Važno je obratiti pozornost na sljedeće skupine djece:

Kad se nađemo u nedoumici oko odabira djece za poseban program, treba se voditi time da je bolje u skupinu uzeti i onu djecu za koju nismo sasvim sigurni pripadaju li skupni nadarenih nego odbaciti nadareno dijete. Na ovaj način nijedno dijete neće biti zakinuto, može samo iskoristiti dobrobiti programa!

Teorijski pristupi darovitosti

Koga ćemo smatrati darovitim uvelike ovisi o teorijskom pristupu na koji se oslanjamo. Prva istraživanja sežu od 20-ih godina prošlog stoljeća i od tad je proveden niz znanstvenih istraživanja te su osmišljene brojne definicije i teorijski pristupi darovitosti. Slijedi pregled četiri osnovne skupine definicija.

Definicije usmjerene na urođenost, tj. genetske činitelje

Ova skupina definicija ističe važnost nasljednih činitelja. Još ih zovemo „definicije usmjerene na osobine darovitih“. Prema njima, daroviti su oni koji u najvećoj mjeri u populaciji posjeduju neku osobinu, a to je velikim dijelom određeno genetskim čimbenicima. „Nadarena su ona djeca kod kojih se zbog njihovih izuzetnih sposobnosti mogu očekivati visoka postignuća, a identificirana su od stručnjaka. (Marland, 1971) Ova djeca zahtijevaju drugačije obrazovne programe, a pokazuju potencijal ili ostvaruju visoko postignuće u sljedećim sposobnostima:

Ovdje spada i Gardnerova teorija o 7 različitih specifičnih sposobnosti, talenata ili inteligencija, a to su:

Prema Gardneru, svaki pojedinac ima jedinstvenu kombinaciju ovih različitih, međusobno nezavisnih vrsta darovitosti (talenata ili inteligencija).

Ova skupina definicija temeljnom odrednicom darovitosti smatra visoko natprosječno razvijene osobine i naglašava da je darovitost društveno određena jer društvo kroz sustav vrijednosti definira što se smatra darovitim. Ipak, poučavanje bi trebalo kroz različite zadatke i metode djeci omogućiti ostvarivanje različitih, a ne samo društveno poželjnih potencijala.

Prema ovom teorijskom pristupu, smatra se da u populaciji postoji 3– 5% ovakve djece.

Definicije usmjerene na kognitivne modele

Među glavnim predstavnicima ovih definicija je Sternberg. Prema njemu, pokazatelji darovitosti su uspješno rješavanje problema i usvajanje znanja. Osoba u početku ima samo potencijal i kreće kao početnik, a zatim se razvija do razine eksperta u području. Darovitost dijeli na 3 vrste: analitički, sintetičku i praktičnu sposobnost. Bitne vještine su:

Što su nečije vještine bolje, osoba je darovitija. Darovite osobe postižu višu razinu ekspertnosti od prosjeka. Prema ovim definicijama, djecu treba uvježbavati vještine rješavanja problema, suočavati ih s novim situacijama, uvježbavati strategije mišljenja i razvijati metakognitivne vještine.

Definicije usmjerene na postignuće

U ovim definicijama radi se razlika između nečijeg potencijala i postignuća. Zapravo je učinak ono što je važno.

“Darovito ponašanje pokazuje interakciju triju osnovni skupina ljudski osobina: natprosječne opće i / ili specifične sposobnosti, visoku usmjerenost na zadatak i visoki stupanj kreativnosti.”

(Renzulli, 1986)

Ova teorija naziva se troprstenasta teorija darovitosti. Daroviti imaju ili mogu razviti kombinaciju navedenih osobina i zatim je primijeniti u nekom vrijednom području ljudske aktivnosti. Smatraju da je samo realizirana darovitost darovitost, no djeca ne moraju nužno pokazivati sve tri karakteristike darovitog ponašanja. Djecu ćemo smatrati darovitom ako imaju kapacitet kasnije u životu razviti te osobine.

Da bi osoba uopće došla do realizirane darovitosti, potrebne su joj, osim visokih sposobnosti i sljedeće dvije osobine: motivacija i kreativnost.

Definicije sa sustavskim pristupom

Prema ovim definicijama, hoće li doći do ostvarivanja darovitosti ovisi o osobinama pojedinca, ali i o podršci okoline. Dakle, važan je cjelokupni sustav u kojem dijete živi, a on uključuje bližu okolinu i širi društveni sustav.

Činitelji darovitosti (inteligencija, kreativnost, specifične sposobnosti) su povezani sa karakteristikama okoline (poticaji u domu, obrazovanje roditelja, braća i sestre, gradsko i seosko okruženje, iskustvo uspjeha i neuspjeha, školska klima). Okolina ima izrazitu važnost za darovitu djecu.

Tannenbaum (1983) je postavio prvu definiciju i model darovitosti vezan uz sustavski pristup. Da bi se potencijal darovitog pojedinca ostvario potrebno je 5 činitelja sa njihovom statičkom i dinamičkom dimenzijom koji moraju biti optimalni:

Opća intelektualna sposobnost

Specifične sposobnosti

Ne-intelektualni činitelji (nezavisnost, unutarnja kontrola, orijentacija na sadašnjost, samopoštovanje, fleksibilnost, motivacija)

Okolinska podrška

Slučajnost (sreća)

Svaki od navedenih faktora je nužan, ali je sam po sebi nedovoljan za ostvarivanje potencijala (jedan ne može nadoknaditi nedostatak drugog).

Pregled teorijskih pristupa definiciji darovitosti:

Kriteriji darovitosti

Svatko od nas ima neku ideju o tome što bi značilo biti darovit. Sternberg i Zhang (1995) su osmislili kriterije kojima osoba treba udovoljavati kako bi bila proglašena darovitom, što je danas poznato kao pentagonalna implicitna teorija darovitosti. Oni uključuju sljedeće: